Početna Crna hronika Osam mjeseci čekaju obdukcioni nalaz

Osam mjeseci čekaju obdukcioni nalaz

124
0
FOTO: DRUŠTVENE MREŽE

Porodica Šulović još ne zna zbog čega je preminula njihova kćerka

Dugo smo čekali da obdukcioni nalaz pokaže od čega je tačno preminula naša kćerka, koja je tri mjeseca ležala u bolnici zbog povreda koje je zadobila kada je autom na nju naletio pijani vozač. Ona se oporavljala, gotovo da smo pomislili da je brigama kraj, kada nam je iznenada iz bolnice javljeno da je umrla. I evo, već osam mjeseci čekamo obdukcioni nalaz.
Ovako, za Novosti, svedoči Nišlijka Žaklina Šulović, majka dvadesetpetogodišnje Marije, koja je 22. marta ove godine preminula na liječenju od povreda zadobijenih tri mjeseca ranije u saobraćajnoj nesreći u Nišu.

– Prije nekoliko dana, suprug je ponovo zvao Institut za sudsku medicinu, i rečeno mu je da je nalaz konačno gotov i da je poslat niškom Višem javnom tužilaštvu i da možemo od njih da tražimo kopiju dokumenta. Stalo nam je da sada pravosuđe uradi ono što može – rekla je majka djevojke.
Ona se 31. decembra prošle godine, oko 18 časova, šetala sa ocem nedaleko od njihovog doma u naselju Kovanluk. Na obližnjoj raskrsnici, na nju je “mazdom” naletio Nišlija I. S. (40) za koga je utvrđeno da je imao 1,4 promila alkohola u krvi. Djevojka je zadobila povrede glave, potres i nagnječenje mozga, a ljekari niškog UKC su uložili maksimalne napore kako bi joj spasli život. U dobrom opštem stanju, 15. marta upućena je na rehabilitaciju u Beograd, ali je poslije nedjelju dana preminula.

Beogradsko Više javno tužilaštvo je naložilo obdukciju, koja je urađena na Institutu za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Taj nalaz uticaće na naredne korake tužilaštva, a vozač automobila zasad je na slobodi.

– Koliko god da taj vozač dobije, premalo je. Još mi je teže što znam kakve je bolove trpila, 81 dan nije mogla da se pomjeri, ali smo se nadali da će njena volja biti jača od njenih povreda. Kada su nam u niškoj bolnici rekli da su oni uradili svoj dio posla i da je rehabilitacioni centar “Zotović” sljedeća stanica u njenom oporavku, mislili smo da je najgore prošlo. Odveli smo je u Beograd, lično nas je direktor klinike dočekao i on nam je dao puno nade. Imala je toliku volju za životom, tog prvog dana kada smo je ostavili, iako je samo desnu stranu tela pokretala i to slabo, našla je snage da nas pozove telefonom.

Ali onda je sve, iznenada, krenulo po zlu.

– Tog 22. marta, naša rođaka uspjela je da uđe kod nje oko 20 časova, pričala je kratko sa njom. Sat vremena kasnije, Marija je izdahnula. Čuli smo da se sumnja da joj je krenuo tromb i da joj “fraksiparin”, koji je baš iz tog razloga primala, nije pomogao. Ostala nam je tuga za cijeli život – priča Žaklina.

I sada, kada su pomislili da će konačno saznati razlog smrti Više javno tužilaštvo u Nišu saopštilo je da im obducentski nalaz još nije stigao, te da će tek nakon uvida u ovaj dokument odlučiti o daljim koracima u istrazi Marijine smrti.

Borila se kao lavica
– Borila se jao lavica. Poslije više od dva mjeseca je počela da pomjera ruku, trebalo joj je za to čitava vječnost, ali je činila to da bi nam mahnula. Počela je da priča, da se osmjehuje. Mnogo joj je teško bilo, razgovarali bismo telefonom, a kad bi joj suze krenule niz obraze, skraćivala je razgovor da bismo mi manje brinuli – prisjeća se Marijin otac Nebojša, koji nikada neće zaboraviti dan koji je njegovu mezimicu koštao života.

– Odjednom su se iz mraka pojavili farovi, čuo sam škripu guma, jer vozač nije mogao zbog velike brzine da savlada krivinu. Pretpostavljam da sam instinktivno skočio u stranu. Uzviknuo sam: “Sine, ovaj kreten umalo da nas pobije!” Nije mi se odazvala. Tada sam vidio da ona nepomično leži.

Prethodni članakMuškarac izbo nevjenčanu suprugu u Mostaru
Naredni članakZa kćerku sa Anom daje duplo veći iznos nego za sina sa Marinom